DOKLE ĆEMO STRAŠITI VJERNIKE KABUROM I SMRĆU NEPOMINJUĆU DRUGI STRANU
Zašto se potencira uvijek kaburski azab? Kažnjavanje u kaburu kakvo čovjek ne može ni zamisliti. Zašto se vjernicima ne govori i o milosti Milostivog? Zašto se vjernik ne motiviše susretom sa Gospodarom koji nas je stvorio i koji nas voli? Ideš Onom koji je milostiviji prema tebi od tvoje majke. Čemu govor samo o Allahovoj kazni koji samo straši ljude?
Gdje opis stanja dobrih ljudi u kaburu kako bi se dao podstrek mnogima da budu takvi.
Iz kojeg razloga ljudi ne znaju da vjernik kada odgovori na pitanja Munkera i Nekira Gospodar će reći: “Istinu je rekao moj rob. Namjestite mu kabur džentskom posteljinom i nahranite ga džennetskom hranom i otvorite mu vrata ka Džennetu.”
Pa će dobri rob osjetiti miris Dženneta i vidjet će svoje mjesto u njemu i govorit će: “Gospodaru moj neka počne Sudnji dan”, iz nestrpljenja da uđe u Džennet.
Duš dobrih vjernika neće ostati same, njihova dobra djela ih neće napustiti nikako. Kada ih vide duše njegove porodice i prijatelja koji su preselili prije njih, užurbano će im se približavati i radovati susretu s njima. Toliko će mu se radovati i pitati za žive koji su ostali iza njega, da će jedna od tih duša reći: Pustite ga neka se odmori, on dolazi sa dunjaluka u kome je puno brinuo i umarao se.
Za pokorne Allahu smrt je inšallah odmor i rahatluk.
Zašto one koji naprave neki grijeh izgonimo iz Allahove milosti kao da se radi o nevjerniku?
Rekao je Allahov Poslanik: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, Allah će na Sudnjem danu toliko praštati, da će se i sam Iblis ponadati oprostu.”
Plemeniti Gospodar nas nije stvorio da bi nas kaznio, On nam je rekao da radimo stvari kojima je zadovoljan i zabranio nam ono što nam šteti.
Zaista je Islam došao sa nadom i spasom, pozivom u optimizam i pozitivnost. Došao je kao radost vjernicima i lijepa vijest pokornima.
Vjernice i vjerniče, trudiš se i radiš dobra djela, kloniš se zabrana, pa raduj se milosti Gospodara i Njegovom Džennetu.
Autor: Haris Hećimović