Hatib: Šejh Su’ud Šurejm / Preveo i sažeo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Naša tema je jedno plemenito svojstvo za kojim žudi svaka ljudska duša i kojem teži svaki razuman čovjek. To svojstvo je najbolji čovjekov prijatelj u samoći, najpotrebnija snaga u trenucima slabosti, najbolji napitak u trenutku nesnosne žeđi, svijetiljka u mrkloj noći. Onaj ko ga posjeduje u stanju je dosegnuti nebeske visine, makar ležao u svojoj postelji, onaj ko
Hazreti ʿAli(ja), r.a., je sin Ebū Ṭāliba, jednog od amidža Muhammeda, s.a.v.s., i Fāṭime, kćerke Eseda. Rođen je u Mekki 13. redžeba desetak godina prije poslanstva Muhammeda, s.a.v.s. Islam je prigrlio među prvima, odmah nakon Hatidže, supruge Muhammeda, a.s. Islam je, dakle, primio još kao dijete. Budući da je bio tako mlad, nikada nije obožavao kipove. Hazreti ʿAli(ja), r.a., je i zet Muhammeda, s.a.v.s.,
On je Osmān, sin ‘Affāna i Erve bint Kurejz. Kurejšija i Umejević (iz roda Benū Umejje) Njegovi nadimci su Ebu Abdullah i Ebu ‘Amr. Neki ističu da je Osmān ibn ‘Affān, r.a., rođen pete ili šeste godine po “Godini slona”, tj. 576. godine u Taifu, dakle oko 46 godina prije Hidžre. Drugi, pak, govore da je njegovo rođenje bilo nešto kasnije, moguće 583. godine.
On je Omer, sin El-Hattaba i Hantame, otac Hafsin, Kurejšija, iz plemena Adijj ibn Ka’b, jednog od ogranaka plemena Kurejš. Njegova majka je bila sestra Ebu Džehla b. Hišama. Ebu Džehl je, dakle, bio Omerov dajdža. Mada postoje različiti pogledi na godinu rođenja hazreti Omera, neki historičari ističu da je rođen u Mekki 13 godina poslije Godine slona, tj. 584. godine. Pleme ili klan Adijj ibn
Vakuf označava imovinu koju neka osoba (vakif) svojevoljno izdvoji iz svog imetka želeći Allahovu nagradu i koju preda na korištenje ljudima. Vakuf se ne može ni prodati ni pokloniti ni naslijediti. Institucija vakufa u islamu javlja se još u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kao vakifi kroz historiju podjednako se javljaju i muškarci i žene. Prve žene vakifi potječu iz vremena Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga, majkih pravovjernih.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje je rekao:
“Namaz salatu-regāib je novotarija po jednoglasnom mišljenu svih islamskih učenjaka. Nije ga propisao Allahov Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, niti iko od njegovih halifa, niti je pohvalio njegovo obavljanje iko od imama ove vjere, kao Malik, Šafi’ija, Ahmed, Ebu Hanife, Sevri, Evza’i, Lejs i drugi. A hadis koji je prenesen o tome je laž po konsenzusu svih hadiskih stručnjaka.”
(El-Medžmu’ul-fetava, 2/134)
Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, kada je kao halifa otišao u Šām, nakon njegovog osvojenja, u doček mu je izašla muslimanska vojska. On je bio u izāru, na nogama je imao mestve, a na glavi turban. Svoju devu (jahalicu) vodio je za uzde gacajući nogama po vodi. Kada su ga vidjeli u takvom stanju, začuđeno mu rekoše: „O Vođo pravovjernih, u susret ti dolazi čitava vojska i komandanti iz
Iz članka Ansara al-Sadra, šiitskog istraživača iz Iraka:
" Mi smo besramno društvo!"
Povijesne činjenice nikada ne treba zaboraviti …
■ Tko je osvojio Damask, Iran i Irak?
– Umar bin Khattab [sunit]
■ Ko je osvojio Pakistan, Indiju i doneo islam u ovim zemljama ?
-Muhammed bin Qasim [sunit]
■ Tko je osvojio Sjevernu Afriku i doneo islam u tom djelu Afrike?
-Kutaybe bin Muslim [sunnit]
■ Tko je
Poznati halifa iz dinastije Emevija Omer ibn Abdulaziz govorio je jednom prilikom o smrti i, između ostalog, rekao: ”Zaista se stanovnici kabura u svojim grobovima kaju zbog onoga što su propustili od dobrih dijela dok su bili živi, i zaista stanovnici dunjaluka čekaju smrt i nemilice upropaštavaju ono zbog čega se umrli kaju. Niti se mrtvi mogu vratiti na dunjaluk da nadoknade ono što su propustili, niti živi uzimaju
Priča koja će vas zadiviti
Jednom prilikom poznati pobožnjak i učenjak Hatim el-Esamm sjedio je sa svojim prijateljima koji su se spremali za polazak na hadž. Njegovi su prijatelji govorili o odlasku na hadž i spremali se za odlazak, a Hatim je bio siromašan, imao je mnogo djece, a od te djece skoro sve su bile kćerke. Dok su njegovi prijatelji pričali o hadžu, on je osjetio veliku želju da