Malik b. Dinar je govorio:
“Onaj ko ne osjeti radost uz Allahov govor umjesto razgovora s ljudima, on je skromnog znanja, srce mu je slijepo, a i život je izdangubio uprazno.”
(Ibn Hibban, Revdatul-ukalā, br. 247)
Malik b. Dinar je govorio:
“Onaj ko ne osjeti radost uz Allahov govor umjesto razgovora s ljudima, on je skromnog znanja, srce mu je slijepo, a i život je izdangubio uprazno.”
(Ibn Hibban, Revdatul-ukalā, br. 247)
U vrevi(galami, gužvi) i kolotečini savremenog načina života, čovjek ponekad zaboravi kolika je Allahova milost i kako na jednostavan način, u kratkom vremenskom periodu, može postići velike nagrade. Neizbrojiva su djela za koja Uzvišeni Allah obećava nagradu, bez obzira na to što su mala i što ih svakodnevno izvršavamo nesvjesni nagrade koju za njih možemo postići. Ilustrativan primjer za to jeste odlazak u džamiju. Naime, prilikom samo jednog odlaska u
Ummu Hani je kazivala: “Jednom, pored mene je prošao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam mu se obratila: ‘Poslaniče, ostarjela sam i nadasve iznemogla, pa mi preporuči neko dobro djelo koje ću s lahkoćom činiti. Poslanik islama reče:
Upitan je imam Ahmed b. Hanbel, Allah mu se smilovao, o čovjeku koji tvrdi da liječi one koji su opsihireni rukjom i odučavanjem i da se obraća džinnima i s njima razgovara, te da ge neki od džina hizmete i obraćaju mu se, pa je rekao: “Nije mi drago da to iko radi. Draže mi je da se to ostavi.”
(Ebu Ja’la el-Ferrā, El-Ahkamus-sultānije, str. 308)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: