Živi insan u nadi da nešto posjeduje, živi u nadi da je vlasnik nečega, a sve mu je dato samo na tren. U jednom trenu mu može biti dato i oduzeto. Sve. Čitav njegov svijet može nestati u jednom trenu. Svijet satkan od iluzija i nada.
16. juli.Dženaza. Dijete. Beba. Djevojčica. Nije ugledala ovaj svijet.
Nije vidjela plavetnilo neba, nije upoznala majku, ni oca, nenu, djeda. Nije čak ni zaplakala. Gledam roditelje – mladi, prvo im dijete, a vjernici stoički podnose udarce ovog iskušenja. Dok drugi oko njihi plaču i tješe ih, oni mirno i dostojanstveno ispaćaju svoju malu princezu sa ovog svijeta. Vjerujem da nemaju više ni suza. Mezarje prostrano i veliko, a njen mezar tako mali. Ali u taj mezar stao je čitav jedan svijet, svijet dvoje ljudi koje je spojila ljubav. Spojila ljubav a učvrstilo i ojačalo iskušenje, a život produžila nada. Nada da će ih jednog dana njihva princeza dočekati na kapijama džennetskim i uvesti ih u džennet da zajedno uživaju u vječnosti boljeg svijeta.
Nisam im ništa mogao reći. Nisam imao ni jedne jedine riječi utjehe da im kažem. Otišao sam, a suze su mi se slijevali niz lice toliko da sam jedva vidio put. Otišao sam sa toliko tuge u srcu dovoljnu za godine i godine da se raspodijeli, ali opet ni blizu onoliko koliko je tugo ostalo kod njih..
Gdje je kraj našim iluzijama?
✿ Hadis dana ✿
Od ‘Abdullaha ibn Selama, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “0 ljudi, nazivajte selam, dijelite hranu i klanjajte noću dok svijet spava, ući ćete u Džennet u miru.”