Hadis 436

Prenosi se da je ‘Abdullah ibn ‘Umer, r.a., rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je ispričao slijedeće: ‘Zaputila se trojica ljudi od prijašnjih naroda na dalek put, te ih zateče noć pored jedne pećine, u koju uđoše da bi u njoj prenoćili. Međutim, jedna stijena odroni se i potpuno zatvori ulaz u pećinu. Oni tada jedan drugome rekoše: ‘Jedini način da se spasimo iz ove situacije je da zamolimo Allaha, dž.š., da ukloni ovu stijenu zbog naših dobrih djela koje smo učinili.’ Jedan od njih tada reče: ‘Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikad nisam prije njih nahranio niti napojio svoju djecu, niti svoju porodicu i sluge. Jednog dana tražio sam bolju pašu svome stadu, pa im nisam došao na vrijeme, te sam ih, nakon što sam im namuzao mlijeka i donio, našao da spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da prije njih nahranim i napojim svoju porodicu i svoje robove, pa sam čekao sa sudom u svojoj ruci i gledao kada će se sami probuditi, i tako stajao sve do zore, a djeca su oko mojih nogu plakala od gladi. Zatim su se probudili i popili svoj dio mlijeka. Dragi Allahu, ako sam ja to učinio isključivo radi Tebe, a ni radi čega drugog, onda nam odmakni ovu stijenu sa vrata ove pećine u kojoj smo mi!’ Stijena se malo maknu, ali ne toliko da bi mogli izaši pored nje. Drugi od njih reče: ‘Allahu dragi, ja sam imao jednu bližnju rodicu, koju voljeh više od cijeloga svijeta, koju voljeh, (kaže se u jednom drugom predanju – tako jako, kako to ljudi samo vole žene), pa sam je poželio imati, ali ona mi to ne dopusti. Jedne godine, zavladala je jaka glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć. Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod uslovom da mi se dopusti. Ona na to pristade, i kad sam joj se približio (u drugom rivajetu: kad sam je zagrlio, onako kako muž zagrli svoju ženu u postelji), ona zaplaka i reče: ‘Boj se Allaha, i ne raskidaj prsten moje nevinosti bespravno!’ Na to sam se ja odmakao od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i ostavio joj zlato koje sam joj bio dao. Allahu dragi, ako sam ja to uradio isključivo radi Tebe, spasi nas ove naše nedaće u kojoj se nalazimo!’ Stijena se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko da bi mogli izaći. Treći od njih reče: ‘Allahu dragi, ja sam držao najamnike i svima sam odmah zasluženu nagradu plaćao, osim jednom čovjeku, koji je pobjegao s posla i otišao prije prijema svoje plaće. Ja sam tu njegovu plaću pošteno uložio, tako da se njegov imetak namnožio. Nakon izvjesnog vremena mi je došao i zatražio svoju plaću koja mu je ostala kod mene. Ja sam mu na to odgovorio: ‘Sve što ispred sebe vidiš od ovog blaga: deva, stoke, ovaca i robova, tvoje je!’ On mi tada reče: ‘Robe Božiji, ne izigravaj se sa mnom!’ ‘Ne izigravam se sa tobom’, rekoh mu ja, na što je on uzeo sav taj imetak i otjerao ga, a da meni nije ništa ostavio. Allahu dragi, ako sam ja to isključivo radi Tebe učinio, spasi nas ove naše nevolje u kojoj se nalazimo!’ Stijena se tada potpuno pomjeri, te oni iziđoše iz pećine i odoše dalje."
Hadis je Muttefekun alejhi