“Uzimali su moje srce, komad po komad! Uzimali su moje priče, riječ po riječ. Sudili su, nagađali, prezirali, a ne poznaju me! Lagali, izmišljali, potvarali, neka su! Bili jesu i biće nebitni!
Budim se, ustajem, hodam, s Tvojim imenom Allahu! Razmišljam, nadam se, žudim, za Tvojim zadovoljstvom Ya Rabbi! I prošlost ostavljam, jer samo danas postojim. Ne žudim za onim što dolazi, jer možda me sutra umjesto jorgana zemlja pokrije. Mogu pljuvati po meni koliko hoće. Moj odgovor je šutnja.
Ja odgovoriti znam, ali ni jedan lav,psima ne odgovara.”
(Imam Šafija)