Odlomak iz priče Ehlimane kojoj je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem u snu rekao za lijek.
"Allah je dao da sanjam taj san. Vidjela sam Poslanika a.s. kako sjedi u halki, u džamiji, a u halki su sjedili još neki muškarci. Bila sam jedina žena od prisutnih, pa mi je bilo malo neprijatno zbog toga, ali u isto vrijeme drago što vidim Poslanika. Pored mene je sjedio moj otac, i kad sam ga vidjela, smirila sam se. Nakon što se proučio odlomak iz Kur’ana Časnog, Poslanik me pogledao i upitao: "Znaš li ti priču o maslini?" Razmislila sam i naumpala mi je priča o golubici i maslini. I taman kad sam htjela odgovoriti, babo se obrati Poslaniku i zamoli ga da upita nekog drugog, jer je vidio da mi je neugodno što sam u centru pažnje. Tad sam se probudila – kaže Ehlimana."
"Uskoro su njeni roditelji otišli na umru i vratili se s dosta maslinovog ulja koje su dobili na poklon od svojih prijatelja.
– Kad je to ulje došlo u kuću, počela sam ga redovno piti, deset dana u kontinuitetu po četiri kašike na dan. Majka mi je bila velika podrška, stalno me ohrabrivala. Ona me napominjala da redovno pijem ulje. Pokušala sam njime ispirati uši, ali nisam mogla zbog bolova. Onda mi je majka rekla da proučim nešto iz Kur’ana na to ulje koje ću piti i ja sam učila posljednja tri ajeta sure El-Bekare, Ihlas, Felek, Nas i još neke sure. Nakon deset dana korištenja maslinovog ulja sjedila sam u kući i ponavljala upravo posljednje ajete sure El-Bekare, jer su mi ti ajeti bili na redu u učenju hifza. Inače, posljednja dva ajeta te sure uče se kao ašare Amenerresulu i poznati su i onima koji ne uče Kur’an napamet. Majka me zamolila da učim glasnije kako bi i ona čula učenje. Te sam ajete neprestano učila oko pola sata. U jednom momentu sam samo osjetila da mi je nešto puklo u ušima, kao kad se mijenja nadmorska visina pa pritisak pucketa, s tim da je ovo bilo mnogo jače. Puklo je u oba uha i to me na trenutak zaboljelo. Kako se to desilo, ja sam prestala s učenjem, usred ajeta. U tom trenutku majka je ušla u sobu i pitala zbog čega sam prestala s učenjem. Kad sam je čula, suze su počele same teći. Pogledala sam u nju i pitala je: "Zašto galamiš?" Shvatila sam u tom trenu da i ja galamim. Ona mi je odgovorila da uopće ne galami, već da normalno priča. To je bilo prvi put u životu da sam normalno čula pa se i meni učinilo da se derem – kaže Ehlimana."
Čitavu priču možete pročitati OVDJE.