Šejhu Ibn Bazu, koji je živio u sredini gdje je općepoznat i prihvatljiv čin dizanje ruku u namazu, kao i glasno izgovaranje amin u namazu, postavljeno je sljedeće pitanje:
“Je li dozvoljeno izostaviti glasno izgovaranje amin u namazu i ne podizati ruke u namazu?”, pa je odgovorio:
“Da, ako se nalazi u sredini –među ljudima koji ne podižu ruke u namazu niti glasno izgovaraju amin, u toj je
Aid el-Karni, Allah ga sačuvao, rekao je: ”Sadašnje generacije, koje se gube i nestaju u brojnim duševnim bolestima, trebaju se upoznati s džamijom, svoji čelom poljubiti tle, sedždu učiniti, kako bi svoga Gospodara zadovoljili. Samo će se tako njihove duše spasit ove bolne patnje. U suprotnom, suze će i dalje brazdati njihova lica, tuga će razarati njihove živce i svijest. Jedina snaga koja im može priskrbiti mir i sigurnost jeste
Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Naređujte djeci namaz kada imaju sedam godina, a zbog toga ih (ako ne klanjaju) udarajte kada napune deset godina i razdvajajte ih u posteljini.” (Ebu Davud, 495)
Onaj ko na lijep način poziva djecu od malena na namaz, zatim od sedme godine 5325 puta im naredi namaz do desete, većinom neće imati potrebu da
Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, rekao je: ”Namaz je svjetlo: svjetlo roba u njegovom srcu, na njegovom licu, u njegovom kaburu, i na Dan proživljenja… Stoga ćeš naći, da najsvjetlija lica imaju oni ljudi koji najviše obavljaju namaz, oni koji su najbogobojazniji u svojim namazima. Također, namaz je svjetlo u njegovom srcu, koje mu omogućava otvaranje vrata spoznaje Uzvišenog Allaha, vrata spoznaje Allahovih propisa, Njegovih lijepih imena i savršenih osobina. Namaz
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Muaza u Jemen i rekao:
“Ti odlaziš narodu koji su sljedbenici nebeske Knjige, pa ih prvo pozovi da posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov poslanik. Ako se tome pokore, onda ih obavijesti da im je Uzvišeni Allah kao strogu obavezu propisao pet namaza u toku svakog dana i noći. Ako se tome
Osman b. Affan, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ”Ko jacija-namaz klanja u džematu, kao da je klanjao pola noći, a ko i sabah-namaz klanja u džematu, kao da je klanjao čitavu noć.”
Hadis bilježi Muslim, 656.
U verziji koju bilježi Tirmizi, a prenosi je od Osmana b. Affana, radijallahu anhu, navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
Osoba zbog koje se ustručavaš ili bojiš da klanjaš na poslu ili školi je nekad bila obična kap sjemena, a kad umre postače prah i pepeo.
Međutim tebi je preče mišljenje o tebi takvog nejakog bića od mišljenja Stvoritelja i Gospodara Zemlje i svemira prostranog, Živog i Vječnog, davatelja života i opskrbe, pred Kojim će svi ljudi stajati u velikom strahu na Sudnjem danu.
Razmisli čiji hator ti je najpreči.
Ebu Umama el-Bahili prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Odrješivat će se veze / karike islama, jedna po jedna, pa kad god se odriješi jedna, ljudi će se prihvatiti za onu koja slijedi. Prva veza koja će se odvezati jeste suđenje po Allahovom zakonu, a zadnja je namaz.”
(Ahmed, br. 22.160; šejh Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim u više svojih djela. Pogledat: Sahih